DA JE BOSNA I HERCEGOVINA NA PRODAJU: KOLIKO MILIJARDI BI NEKO MORAO PONUDITI?

51.200 kvadratnih kilometara teritorije. Planine, šume, rijeke, jezera i plodno zemljište.
Gradovi, infrastruktura, industrija. Ogromni energetski i hidro potencijali. Više od tri miliona ljudi.
I geografski položaj koji je stavlja praktično na vrata Evropske unije.
Koliko bi neko morao ponuditi?
100 milijardi eura?
200?
500?
Ili bi cifra morala biti mnogo veća?
Naravno, država nije kuća, automobil ili kompanija i ne može se jednostavno staviti na prodaju. Ali upravo zbog toga ovo pitanje postaje zanimljivo: Koliko zapravo vrijedi Bosna i Hercegovina?
PRVO – ONO ŠTO SE MOŽE IZMJERITI
Bosna i Hercegovina danas ima nešto više od 3,1 miliona stanovnika, a njena ekonomija godišnje proizvede oko 33 milijarde dolara robe i usluga.
To je njen godišnji BDP. Ali BDP nije vrijednost Bosne. To je samo ono što država i njeni građani proizvedu za godinu dana. A šta je sa onim što već postoji?
Bosna i Hercegovina ima oko 51.200 kvadratnih kilometara teritorije, a približno 42 posto zemlje prekriveno je šumama. Ima rijeke koje bi mnoge evropske zemlje poželjele. Ima značajne zalihe vode, hidroenergetski potencijal, rude, poljoprivredno zemljište i ogroman potencijal za razvoj obnovljive energije. Prema međunarodnim podacima, BiH raspolaže sa oko 10.700 kubnih metara obnovljivih slatkovodnih resursa po stanovniku.

Voda koja danas izgleda kao nešto sasvim obično mogla bi u budućnosti biti jedan od najvrjednijih resursa na svijetu.
A ONDA DOLAZI BROJKA KOJA MNOGO GOVORI
Svjetska banka je kroz metodologiju procjene nacionalnog bogatstva procijenila ukupno bogatstvo Bosne i Hercegovine na oko 135 milijardi američkih dolara.
Ali još je zanimljivije šta se nalazi unutar tog iznosa.
Oko 95 milijardi dolara odnosi se na ljudski kapital.
Drugim riječima, najveće bogatstvo Bosne možda nisu ni šume, ni rude, ni rijeke.
Najveće bogatstvo su ljudi. Njihovo znanje. Njihov rad. Njihove vještine. Njihova sposobnost da stvaraju novu vrijednost. I tu dolazimo do najvećeg paradoksa Bosne i Hercegovine.
BOSNA IZVOZI I LJUDE
Dok se političari godinama raspravljaju o svemu i svačemu, jedna od najvažnijih stvari događa se tiho.
Ljudi odlaze. Mladi odlaze. Obrazovani odlaze. Radnici odlaze. Porodice odlaze.
A mnogi od njih svoje znanje i rad više ne ulažu u Bosnu, nego u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Sloveniju i druge evropske zemlje. Bosna tako gubi upravo ono što bi trebalo biti njeno najveće bogatstvo.
Ali paradoks ne prestaje tu.
Ti isti ljudi iz dijaspore svake godine šalju milijarde eura u Bosnu i Hercegovinu.
Doznake iz inostranstva čine oko 10 posto BDP-a zemlje.
Dakle, čovjek ode iz Bosne – ali dio njegove zarade i dalje dolazi nazad.
A ŠTA BI BILO KADA BI BOSNA BOLJE ISKORISTILA SAMO ONO ŠTO VEĆ IMA?
Zamislimo da se značajan dio neiskorištenog energetskog potencijala pretvori u proizvodnju.

Da se šume koriste odgovorno i održivo. Da se voda ne posmatra samo kao nešto što teče kroz Bosnu, nego kao strateški resurs. Da poljoprivreda postane ozbiljna industrija. Da se razvije turizam. Da se zaustavi odlazak mladih. Da dijaspora ne bude samo izvor novca, nego i investicija, znanja i novih kompanija.
Da se evropsko tržište iskoristi mnogo bolje nego danas. Tada pitanje više ne bi bilo:
„Zašto je Bosna siromašna?“
Nego:
„Kako je moguće da zemlja sa ovakvim potencijalom nije mnogo bogatija?“
KOLIKO BI ONDA NEKO MORAO PLATITI?
Ako bismo gledali samo ekonomsku vrijednost, dobili bismo jednu cifru.
Ako bismo dodali prirodne resurse, infrastrukturu, nekretnine, industriju i zemljište – druga bi bila mnogo veća. Ako dodamo ljudski kapital – cifra ponovo raste.
A ako pokušamo uračunati ono što se jednostavno ne može kupiti?
Tu kalkulator prestaje raditi.
Jer kako staviti cijenu na Unu?
Koliko vrijedi Neretva?
Koliko košta pogled sa Trebevića?
Koliko vrijedi stari most u Mostaru?
Koliko vrijedi komad zemlje na kojem su generacije naših porodica živjele?
Koliko vrijedi domovina?
MOŽDA JE PRAVO PITANJE DRUGAČIJE
Možda Bosnu niko nikada neće pokušati kupiti.
Ali svijet će pokušati kupiti ono što Bosna ima.
Našu radnu snagu.
Naše stručnjake.
Naše kompanije.
Naše resurse.
Našu vodu.
Našu energiju.
Naše tržište.
I možda je upravo zato najveća opasnost da jednog dana shvatimo da smo imali ogromno bogatstvo – ali da smo ga prodavali dio po dio.
Ne teritoriju.
Ne granice.
Nego vrijednost koju smo stvarali generacijama.
Zato pitanje „koliko vrijedi Bosna i Hercegovina?“ možda uopće nije provokativno.
Možda je krajnje ozbiljno.
Jer ako je procijenjeno da njeno ukupno nacionalno bogatstvo vrijedi oko 135 milijardi dolara, a najveći dio tog bogatstva čine ljudi, onda bi se svaki Bosanac i Hercegovac trebao zapitati:
Koliko vrijedi ono što imamo – i zašto to ne uspijevamo pretvoriti u bolji život?
Jer možda Bosna nije siromašna zemlja.
Možda je samo zemlja koja još uvijek nije naučila upravljati vlastitim bogatstvom.
A ako je tako... onda problem nije u tome koliko Bosna vrijedi.
Problem je koliko smo mi spremni učiniti da njena vrijednost konačno bude vidljiva?